Od svega pomalo, od svakoga ponešto!  

                      Naravno sve dobro!                                                         

                    Jetra                                                                    

       Što mi vrijedi što znam u kom grmu leži zec, kad je cijeli grm pod zaštitom države. Problem je u alkoholu jer poslije svake čaše vina, mene grize kiselina. Nedavno sam pročitao vijest koja će većinu obradovati; pronađen je lijek za cirozu jetre! Odmah sam pisao da mi pošalju za probu jedno manje pakiranje, za domaćinstvo. Da se uvjerim.

       Ljudi piju i zato što svaka briga potopljena u alkohol onoliko gubi od svoje težine kolika je količina alkohola unesena u organizam. Jedna studija o alkoholizmu poučava nas da netko pije zato što mu loše idu poslovi, a netko zato što susjedu dobro idu poslovi. To je voda na tuđu vodenicu i to onda kad naša slabo melje.

       Netko pije da zaboravi prošlost, netko opet da ne misli na budućnost. Ja pijem zato što mi je tako lakše da se borim s vlastitom savješću. Netko pije zato što mu je žena pobjegla s najboljim prijateljem, što mu prijatelj nedostaje, netko opet zato što i njegova nije isto učinila. To vam je ono: sve više ljudi može živjeti bez svoje žene, ali ne mogu s njom.

       Kad sam bio dijete, često su me vukli za uši. Zato se sad mogu pokriti ušima. Pravi sam alkoholičar i pijem sve što ima veze s alkoholom, od bezalkoholnog piva do kolonjske vode i losiona za ovo i ono. Inače, moj je alkoholizam stvar bakine zablude. Kad sam bio mali, baka mi je dala čašu s rakijom uz napomenu: daj mu je sada, pa neka mu se ogadi za cijeli život. Bila je to najveća zabluda u njezinom životu, jer ja se od tada ne trijeznim i već sam dogurao do manekena nekoliko tvornica alkoholnih pića.

       Strašno je i malu lozu popiti tamo gdje piju strana i lažljiva usta. Prije nekoliko dana sin mog prijatelja vratio se kući pijan.

       - Zar da takvom pijancu ostavim kuću – kori ga otac.

       - A što će mi kuća koja se stalno ljulja.

       Da nije alkohola ljudi bi se manje smijali. Izvadili tako jednom mom znancu deset litara vode, premda je cijeli život pio samo vino.

       - Nije se tome čuditi – objašnjava njegova supruga – kad znamo kakvi su lopovi ti birtaši.

       Poznat je i slučaj onog Slavonca koji je otišao okulisti da se požali kako slabije vidi.

 - Vi gubite vid zbog pića – objašnjava mu liječnik.

       - Ma niste u pravu, kad dobro popijem ja sve duplo vidim, mora da je nešto drugo u pitanju.

       Inače, u posljednje vrijeme ima birtija u kojima možete naručiti da Vam nekog premlate. I to se tretira kao pravi specijalitet kuće!

       Moje je pravilo i dalje da tko se ponekad ne napije i nije čovjek.

       11.11.06. by Gulaš

       Sudbina

       Izgleda da mi se televizija kvari, naime, emitira mi sve lošije vijesti. Život mi je postao toliko monoton da se više nemam u što razočarati. Došao sam do zaključka da oni koji žive od svog rada, nemaju ništa od života. Onaj veliki Božji naputak „Množite se!“ kod nas su najbolje shvatili lopovi i kriminalci. A Bog stvori čovjeka – i tako je od majmuna napravio budalu. Pravdi kod nas nije lako priznati koliko je nepravedna, baš kao ni istini da kaže koliko je lažna. Po onoj, sve nam je stalo, samo su nam kola krenula nizbrdo, mogu napisati da nam sve manje-više stoji, samo je korupciji krenulo. Mi s Trešnjevke pripremamo peticiju kojom ćemo tražiti ili da nam korupcije bude manje ili da i mi imamo neke koristi od nje. Ne znam samo može li se korupciji stati na kraj kada se već ne može na početak. Što se policije tiče, ona kao da drži lopovima svijeću pa tako radi na rasvjetljavanju i prosvjetljavanju sveg kriminala. Uostalom, najsigurnija dobitna kombinacija je spoj kriminala i policije.

       Možda bi one koji se ne pridržavaju Deset zapovijedi Božjih trebalo pozvati na odgovornost ili sročiti 11. zapovijed: Zaboravi onih Deset! Za mene prva i glavna zapovijed oduvijek i zauvijek glasi: Ne vjeruj nikome! A kako da vjerujete kad se kod nas detektor za otkrivanje istine naziva detektor laži. Noćni čuvar je neprijatelj koji nikad ne spava. Neki opet tvrde, ako se pošteno odradi posao, može se i kod nas dobro zaraditi, što profesionalni lopovi najbolje demonstriraju.

       Sindikalna košarica u rujnu je iznosila 5667 kuna, pa tako ispada da nju pletu od pruća žalosne vrbe. Budući da je prosječna plaća 4588 kuna, ispada da, kad se sve sabere, više nemamo što dijeliti. Kako vrijeme prolazi (a prolazi kako kome), sve više raste broj narodnih kuhinja pa se stvarno bojim da će se uskoro pojaviti nestašica narodnih kuhara. Jedna anketa pokazuje da je 17 posto anketiranih građana gladovalo, ali oni ne trebaju brinuti budući se kod nas stalno nešto kuha. Naš nacionalni slatkiš je lijena pita, nacionalni folklor labuđe pjesme i Vrzina kola, nacionalni progres – od prinudnog rada do prinudnog odmora. Nekad su naši vrli građani često stavljali novac u čarapu, a danas su – bosi. Ja sam pak pod jastuk stavio 10 kuna pa sad mogu reći da i ja spavam na novcima.

       Inače sam u životu propustio jako puno lijepih prilika, a što nikako ne bi moglo reći i za neprilike. No, čovjek mora dobro znati što hoće i što neće. Istini za volju, nisam ni apsolvirao, a kamoli diplomirao ono što hoću, ali kao i većina od nas znam što neću, što smatram da je zasad dovoljno. Ne, nismo uvijek u stanju da idemo naprijed, ali kad nas vrijeme povuče unazad, nije lako ni ostati na mjestu.

       Gledao sam jučer, a to se zvalo subota, kako je u mom telefonskom imeniku sve više brojeva na koje se nitko ne odaziva. Jedni su me izdali, drugi prodali, treći ne žele ni čuti za mene. Izgleda da te osobe za mene više ne postoje, da su otputovale negdje drugdje, u neki drugi grad, u neki drugi svijet, u neki drugi život, a da ih tamo i sretnem, teško vjerujem da bi se prepoznali.

       Mislim na one koje sam nažalost ostavio u nekim pokrajnim sobama, na sporednim ili slijepim kolosijecima, na sporednim cestama, bez cigareta, bez pisama, a nekad su mi predstavljali jedinu osjećajnu, a i onu drugu vezu sa svijetom.

       Svi mi imamo samo jednu sudbinu koja se nažalost često ponavlja.

          11.11.06. by Gulaš

       Pivo

       Čovjek ne bira porodicu u kojoj će se roditi, odgovoran je samo za izbor pića i prijatelja. Mnogi će vam tvrditi kako je pivo štetno. Kao da je kopanje u rudniku ili boravak u kesonima zdravo.

       U ove tople dane treba piti što više piva već i zbog toga što od piva ne ostaju mrlje kao od kave, a i zbog one - ako je u vinu istina, u pivu sigurno nije. Pivo me više i od kolača raduje, volim onaj njegov gorkast ukus, a u ove dane ništa vas bolje ne može osvježiti kao ona zamagljena boca niz koju se cijede bistre suze. Ako povirite u naše zagrebačke kafiće, vidjet ćete čitave kaskade raznih vrsta piva. Dođe mi da ispijem bazen na eks.

       Prema starijim zapisima prvi pivari bili su monasi, dok najstariji zakon koji govori o pivu potječe iz 1516. godine. Neki vladari propisivali su čak smrtnu kaznu za iznošenje sadnica hmelja iz zemlje. Kada sam čitao “Kalavalu”, nisu me toliko uzbudili ni stihovi o pjevaču-čarobnjaku ni o spretnom kovaču, ni o Pjoholskoj vještici Louhi, čak ni oni o bezimenoj majci koja poginulog sina - heroja izvlači iz zagrobne rijeke i vraća u život snagom materinske ljubavi; ep u 200 stihova opisuje stvaranje svijeta, a za postanak i pravljenje piva rezervirano je čak dvostruko više - 400 stihova. Köln je grad s najviše pivovara, ima ih čak 12, ali najveća se ne nalazi u Njemačkoj, već u Dublinu - Irska. Nju je još davne 1759. osnovao Arthur Guinness, a kako Irci nisu znali (a mi im nismo htjeli otkriti za sve one nacionalizacije, konfiskacije, eksploatacije) ona je i dalje u vlasništvu četiri pra-pra-pra-praunuka prvog vlasnika. No, odmah da kažemo da pivovare nisu stekle slavu samo po pivu - Guinnessova knjiga neobičnih rekorda rođena je pod svodovima baš ove pivovare.

       Amerikanci se šale na račun piva pa tako kada je proradila željeznica kroz Ameriku jedna se kompozicija zaustavila usred prerije, a putnici žele znati o

čemu se radi.

       - Mijenjamo lokomotivu! – odgovara strojovođa. Čekaju cijeli dan, ali vlak nikako da krene. Već iznervirani putnici ponovno se obraćaju strojovođi:

       - Pa dobro, što je bilo s tom promjenom?

  - Znate, - odgovara ovaj - mi mijenjamo lokomotivu za pivo, a selo iz kojeg nam trebaju donijeti pivo i da tamo poslije odnesu našu lokomotivu poprilično je daleko.

I još jedan vic - kauboj ulazi u bar i naručuje kantu piva za svog konja.

       - A vi, zar vi nećete ništa? - pita ga barmen.

-    Ne, ja moram još jahati - kaže kauboj. 

       Inače za pivo, kao i za ostala pića, važi pravilo: jedna čaša je dovoljna, dvije su previše, a tri premalo.

        17.11.06. by Gulaš

Copywrith by Miro Ostrelič

All rights reserved, 2005.