Za svu djecu koja su rodena i preživjela 50-te, 60-te i neke kasnije!

Prvo, preživjeli smo i rodeni normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes…
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "cuvati daleko od domašaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-ice i pišali se u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flašicu Coca Cole, ako smo je imali, s našim prijateljima i

NITKO
nije umro zbog toga !

Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili Coca Cole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI !

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti…
Nerijetko, nitko nije mogao da nas nade po cijeli dan …

I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice i romobile od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da riješimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole!!!Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, ni
nikakve video igrice, nismo imali 99 xx kanala na televiziji, (samo dva!),
nismo imali DVD, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms, …

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VANI
DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo sa drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga …
Igrali smo se sa lukovima i strijelama, pravili katapulte i pucali karabitom te bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroži nego sam zakon.
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naucnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, ali i na uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da živimo s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

CESTITAM! IMAM ŽELJU DA PODIJELIM OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POCELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Možda bi bilo dobro procitati ovu poruku i vašoj djeci da cuju kako su njihovi roditelji odrastali...Pozdrav generaciji.

ŽIVJELI !!!    by Sprdac